Usvajanje zdrave navike

Najvažniju ulogu u zadržavanju primjerene razine tjelesne aktivnosti imaju prvenstveno roditelji i škola, a potom i zajednica u kojoj dijete odrasta, odnosno društvo u cjelini. Uloga roditelja očituje se u svakodnevnom poticanju djece na aktivan boravak u prirodi i otvorenim prostorima te poticanju i ohrabrivanju na uključivanje u izvanškolske sportsko-rekreacijske aktivnosti.

S druge strane, uloga škole bi bila da kroz nastavni program tjelesne i zdravstvene kulture te izvannastavne aktivnosti, u čije bi se uključivanje djecu svakako trebalo poticati, osigura stručno provođenje programa tjelesne i zdravstvene kulture, uvažavajući preporuke o intenzitetu i sadržaju aktivnosti, odnosno da se školski sat ne svodi samo na npr. igranje graničara, što je na žalost česti slučaj u nižim razredima osnovne škole.

Što se tiče zajednice u kojoj dijete živi i odrasta, odnosno društva u cjelini, zadatak bi bio poticanje djece na bavljenje tjelesnom aktivnošću od najranije dobi, osiguravanjem adekvatnih sportsko-rekreacijskih sadržaja, prostora i okoliša te promicanjem važnosti uloge tjelesne aktivnosti u očuvanju zdravlja i prevenciji ovisnosti, organiziranjem javnih tematskih događanja i akcija vezanih za tjelesnu aktivnost i zdravlje. Sve navedene mjere trebalo bi provoditi s primarnim ciljem cijeloživotnog bavljenja tjelesnom aktivnošću, odnosno usvajanjem zdravih navika od samog djetinjstva.

Koje su osnovne preporuke u provođenju tjelesne aktivnosti školske djece?

S obzirom na velike promjene u životu djece koja kreću u školu, a koje se u fizičkom smislu manifestiraju kroz smanjenje tjelesne aktivnosti, kao nužnost se nameće zadržavanje razine tjelesne aktivnosti na preporučenih minimalnih 60 minuta dnevno umjerenim do visokim intenzitetom aktivnosti. Također vrijedi napomenuti da na organizam djece više utječe intenzitet, učestalost, trajanje i vrsta aktivnosti, nego oblik tjelesne aktivnosti koji se manifestira kroz igru, nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, natjecateljsku ili sportsko-rekreacijsku aktivnost. Dakle, djecu bi trebalo poticati na što više tjelesne aktivnosti, neovisno o njenom obliku.